PRINCIPI
KARATEA
Karate kao borilačka veština se bazira na razvoju telesnih i
duhovnih principa.
Samo jedinstvom i uvežbavanjem ova dva principa može se doći
do potpunog razumevanja karatea, a ujedno i potpunog zadovoljstva
pri vežbanju.
Principi karatea
I. PRINCIP TELESNOG RAZVOJA
Je pre svega izražen u permanentnom usavršavanju karate tehnika i
motoričkih
sposobnosti koje te principe razvijaju.
Princip telesnog razvoja, pored usavršavanja tehničkih principa,
podrazumeva i rad na opštoj fizičkoj kondiciji.
- 1. Princip rotacije trupa
podrazumeva okretanje trupa oko centralne ose.
Ona prolazi kroz kičmu i ne sme
se kriviti (levo, desno, napred, nazad).
Ako tačke krajeva kuka obeležimo sa 1 i 2, a ramena sa 3 i 4,
one čine jednu ravnu ravan koja se rotira oko centralne ose,
istovremeno i bez krivljenja.
Radijus kretanja ove ravni je u opsegu od 0° do 90°
(OI pozicija tela - otvoren kuk i GYAKU pozicija tela - zatvoren
kuk).
Centar snage koji pokreće ovu rotaciju je donji stomak (HARA).
Međutim, da bi se
pri izvođenju blokova i udaraca dobila još veća brzina i snaga
udarca na kraju,
inicijalna sila koja pokreće rotaciju treba da dođe iz stava kao
neka vrsta
inicijalne sile udara.Ovaj princip je veoma važan, jer se razorna
moć karate udarca
postiže isključivo korišćenjem i unošenjem čitavog tela u udarac i
pravilnim uključivanjem
najvećih
mišićnih grupa (trbušni i leđni mišići).
Princip rotacije se korosti kod izvođenja ručnih i nožnih tehnika.
– 2. Princip vibracije trupa
okretanje trupa oko centralne ose trupa koja prolazi kroz kičmu,
ali daleko
manjeg radijusa kretanja ravni kukova i ramena od 0 do 30°
u odnosu na prvobitni
položaj i odmah vraćanje nazad u prvobitni položaj.
Ovaj oblik principa vibracije
trupa se koristi kada tehniku hoćemo da
izvedemo veoma brzo.
kretanje kuka unazad do maksimalno 30°u odnosu na prvobitni
položaj,
pa unapred za maksimalno
60° i vraćanje kuka unazad u prvobitni položaj.
Ovaj oblik vibracije trupa se koristi kada želimo da postignemo
veću snagu
udaraca na kraju tehnike.
– 3. Princip kontrakcije trupa
podrazumeva celokupnu kontrakciju mišića trupa, naročito trbušne i
leđne
muskulature, a najviše donjeg stomaka.
Princip kontrakcije trupa vezan je za sam kraj izvođenja i tehnike
i zbog toga je potrebno veoma brza kontrakcija svih mišića sa
istovremenim
završetkom. Kraj tehnike, ukoliko se želi maksimalna snaga, nije
vezan samo za
kontrakciju trupa, nego je potrebna kontrakcija nožne muskulature
(kod stavova i
udaraca nogom) i muskulature ruku (kod udaraca i blokova).
Kontrakcija muskulature koja je vezana za kraj izvođenja tehnike
(KIME) ne sme da traje dugo, već što kraće, kako bismo bili
spremni da izvedemo
novu tehniku.
Princip kontrakcije trupa
se deli na:
submaksimalnu kontrakciju i maksimalnu kontrakciju
**Princip sub-maksimalne kontrakcije trupa
je prisutna kod tehnike
koje se izvode u OI-poziciji kuka (otvoren kuk),
jer u toj poziciji mišići trupa koji su okrenuti bliže cilju
izvođenja tehnike
se više kontrahuju nego druga strana.
Princip submaksimalne kontrakcije se koristi kada želimo da
izvedemo brz
udarac, ali bez velike snage na kraju.
**Princip maksimalne kontrakcije trupa
je prisutna kod tehnike koje se izvode u GYAKU poziciji (zatvoren
kuk), jer u
toj poziciji može se čitav trup ravnomerno kontrahovati punim
intenzitetom.
Ovaj princip se koristi kod dugačkih snažnih tehnika rukom i nogom
veoma velikom
razornom moći. Korišćenje principa maksimalne kontrakcije trupa
vezano je za
izvođenje snažnih KI-AIA. Centar iz koga kreće submaksimalna i
maksimalna
kontrakcija trupa je donji stomak, koji je u samom startu uvek
blago
kontrahovan.
– 4. Princip kretanja tela
Za primenu ručnih ili nožnih tehnika potrebno je savladati
određenu distancu da
bi se tehnika plasirala. Zato postoje različiti oblici kretanja u
karateu.
**Horizontalna kretanja
podrazumevaju kretanje tela unapred ili unazad po pravnoj liniji,
s tim da su
ona različita u zavisnosti da li menjamo stav iz levog (HIDARI) u
desni (MIGI) i
obratno, ili ostajemo u istom stavu (permanentno levi ili
permanenetno desni
stav).
-Uklizavanje
je permanentno ostajanje u istom stavu, s tim da inicijalna sila
za pokretanje
trupa dolazi iz zadnje noge u stavu, a iskoračuje se prednjom nogom
u stavu.
U toku te kretnje potrebno
je nogu koja je u zadnjem položaju brzo privući.
-Isklizavanje
je permanentno ostajanje u istom stavu s tim da inicijalna sila za
pokretanje
trupa dolazi iz prednje noge u stavu, a otkorak se vrši zadnjom
nogom u stavu.
U toku te kretnje potrebno je nogu koja je u prednjem položaju
brzo privući.
-Prekoračeno kretanje unapred
podrazumeva prelazak iz stava u stav za čitavu dužinu stava
unapred (iz levog
stava u desno i obrnuto).
-Prekoračeno kretanje unazad
porazumeva prelazak iz stava u stav za čitavu dužinu stava unazad
(iz levog stava u desni i obrnuto).
-Dokoračno kretanje unapred
podrazumeva da se permanentno ostaje u jednom stavu,
levom ili desnom, s tim da kod ovog oblika kretanja prvo startuje
zadnja noga u stavu,
pa tek onda prednja noga u stavu.
Ova kretanja mogu da budu za jednu polovinu stava, za jedan stav i
za jedan i po stav.
-Otkoračno kretaje unazad
podrazumeva da se permanentno ostaje u jednom stavu, levom ili
desnom, s tim da
kod ovog oblika kretanja prvo startuje prednja noga u stavu, pa
tek onda zadnja
noga u stavu.
Ova kretanja mogu da budu za jednu polovinu stava, za jedan stav i
za jedan i po stav.
**Vertikalna kretanja
podrazumevaju pomeranje težišta trupa na dole ili na gore i ona su
veoma
prisutna u sportskoj borbi, dok se u katama zahteva permanentno
obrazovanje
težišta trupa na istoj visini.
-Pomeranje težišta na dole
su prisutna pri prelaska iz borbenih stavova KUMITE DACHI u
fundamentalne stavove
ZENKUTSU DACHI, KOKOTSU DACHI, HIZA IPPON DACHI…
Pomeranjem težišta nadole umnogome se povećava snaga udarca i
blokova i ono je nephodno ako posle čišćenja želimo da zadamo
udarac rukom u
partnera koji je na podu.
-Pomeranja tela na gore
imamo pri prelasku iz
fundamentalnih
stavova ZENKUTSU DACHI, KOKOTSU DACHI u borbene stavove KUMITE
DACHI i prilikom
skokova za izbegavanje tehnike čišćenja izdavanja nožnih i ručnih
udaraca u skoku.
**Kružna kretanja
su sve više dobijala na značaju razvojem karatea kao sportske
veštine (u sportskoj borbi),
dok su ranije ona bila prisutna samo prilikom izvođenja kata.
Kružna kretanja su veoma efikasna za sportsku borbu jer
omogućavaju da se veoma
brzo sklonimo sa pravca napada protivnika i dođemo u dominantnu
poziciju za kontranapad.
Centar koji dovodi do rotacionog kretanja nalazi se u snazi donjeg
stomaka čijom kontrakcijom dolazi do trzanja kuka koji dovodi do
pokretanja nogu
u kružnoj putanji. Najbolji i najbrži oblici kružnog kretanja su
kada se osa
rotacije nađe tačno ispod noge oko koje se rotiramo. Kod ovog
moramo razlikovati
princip rotacije trupa od rotacionog kretanja koje je vezano za
pokretanje nogu
po kružnoj putanji.Rotacije koje su u opsegu od 15 do 90 većim
delom se koriste u
sportskim borbama, dok rotacije od 90 do 360 su većim delom
prisutne u katama.
**Dijagonalna kretanja
su prisutna u sportskim borbama i njihova efikasnost je veoma
velika, kako u
napadu, tako i u odbrani, jer njihovom primenom, obično i u napadu
i u
kontranapadu, dođemo u dijagonalan položaj prema partneru u kom
pravcu je
partner najviše “otkriven” i najslabiji za odbranu.
Dijagonalna kretanja se ostvaruju pomeranjem prednje ili zadnje
noge u stavu pod različitim uglovima što zavisi od željenog napada
ili
kontranapada. Ona nam omogućava da napadnemo ili da se veoma brzo
nađemo van
pravca napada ili kontranapada partnera.
Princip kretanja tela u mnogome zavisi od pravilnih stavova,
eksplozivne snage nogu, snage nožne muskulature, kao i snage
muskulature donjeg
stomaka, tako da uvežbavanjem principa kretanja moramo da radimo
dodatne vežbe
kako bi tu muskulaturu ojačali. Efikasnost kratke tehnike u
mnogome zavisi od
brzine starta, a većim delom sve karate tehnike počinju sa
kretnjom.
-5.Princip produžavanja udaraca
nije obuhvaćen u principu karatea kao borilačke veštine, već je do
izražaja
došao razvojem karatea kao sportske veštine.
Karate kao borilačka veština isključivo je vezan za način vođenja
borbe kontrom i kontranapadom, dok je karate kao sportska veština
razvio i
dimenziju napada. Kao princip produžavanja udaraca nije primenljiv
u katama već
samo u borbi.
**Princip produžavanja udaraca rukom
najviše je izražen kod udaraca choku-zuki, oi-zuki i gyaku-zuki i
on se zasniva
na ubacivanju ramena unapred sa čime se tehnika izdužuje za 10-20
cm.
Ubacivanjem ramena unapred mora se voditi računa da se pri
završetku tehnike mora kontrahovati leđna muskulatura, tako da se
sa ekstenzijom
lopatičnog dela ne sme preterivati kako se ne bi narušio princip
kontrakcije
trupa.
**Princip produžavanja udaraca nogom
podrazumeva uvijanje karličnog dela trupa unapred ili ustranu sa
čime se dobija
na dužini tehnike od 10-20 cm.
Ovaj princip je izražen kod izvođenja kekomi tehnika, mae geri,
joko-geri, mawashi-geri. Ovaj princip najviše dolazi do izražaja
kod tehnika
koje se de u predelu stomaka (chudan).
**Princip produžavanja stava podizanjem pete
Ukoliko se peta noge, koja je u zadnjem položaju, podigne (stav
zenkutsu-dachi ili kumite-dachi) produžuje se i sama tehnika
napada gde je
potrebno što brže doći do protivnika, ali ostati na bezbednoj
distanci. Princip
produžavanja stava podizanjem pete nije primenljiv kada je u
pitanju
kontra,jer tada partner ide čitavom težinom na tebe,
a takav stav ne daje maksimalnu stabilnost.
Položaj trupa je izuzetno značajan prilikom izvođenja karate
tehnika, iako nije obuhvaćen u gore navedenim principima,
jer samim njegovim pogrešnim položajem
možemo da izazovemo i da umanjimo, a često i anuliramo u
potpunosti izlaznu silu
koja treba da se javi na kraju karate tehnike.
Položaj trupa prilikom izvođenja karate tehnika treba da je
vertikalan, to jest zamišljena osa trupa koja prolazi kroz kičmu
mora, u odnosu
na podlogu, da zauzima položaj od 90; u svim pravcima (napred,
nazad, levo, desno).
Ovo se odnosi isključivo za kate, dok kod sportskih borbi, radi
izvođenja što
snažnijih tehnika, dozvoljeno je pomeranje te ose unapred ili
unazad, ali nikako
više od 5°do 10° u odnosu na osu.
Kod ručnih udaraca dozvoljeno je blago pomeranje tela unapred od
5° do
maksimalno 10°, ali nikako da se trup – osa trupa pomera unazad,
jer onda sile koje izlaze iz trupa kreću većim delom u suprotnom
pravcu
od smera zadavanja udarca i dolazi do anuliranja sila koje se
javljaju na završetku tehnike.
Jedino gde je dozvoljeno veće pomeranje trupa unapred je kada,
posle čišćenja,
želimo da zadamo udarac partneru koji je na zemlji i iz stava HIZA
IPPON DACHI-ja
možemo da pomerimo trup unapred od 45°
Kod nožnih udaraca do visine GEDAN nije dozvoljeno naginjanje
trupa – ose trupa
unazad, jer dovodi do bitnog smanjenja snage izlazne sile, ali kod
visokih
udaraca nogom, CHUDAN I JODAN, dozvoljeno je naginjanje trupa –
ose trupa,
unazad od 5° do maksimalno 10°, jer
se na taj način omogućuje da se sile koje su izazvane kontrakcijom
trupa u
potpunosti - sa celim intenzitetom, prenesu kroz nogu do izlazne
tačke – cilja.
Ovo se odnosi na tehnike koje se izvode direktno unapred (MAE
GERI),
u stranu (JOKO GERI) i polukružno unapred (MAWASHI GERI).
Kod udarca nogom direktno unazad (USHIRO GERI) ili
polukružno unazad (USHIRO MAWASHI GERI) dozvoljeno je
naginjanje trupa - ose trupa i do 60° jer se na taj način
omogućuje da sile izazvane
kontrakcijom trupa u potpunosti prenose do cilja.
Ovo je uslovljeno građom ljudskog tela koje ima sposobnost da
izvrše pomeranje (ekstenziju) kuka unapred, dok su pomeranja kuka unazad veoma
mala.
Pomeranje trupa - ose trupa, unapred kod izvođenja nožnih udaraca
nisu dozvoljena jer se u potpunosti gubi sila udaraca koje su izazvane
kontrakcijom trupa, dok ostaju samo sile inercije usled kretanja i sile
proizvedene kontrakcijom nožne muskulature.
Kod sparinga, kada je u pitanju eskivaža ili blok sa eskivažom, od
udarca nogom ili rukom u glavu (JODAN) dozvoljeno je pomeranje tela - ose tela
unazad, unapred,
levo ili desno od oko 30°, s tim da se obično kuk ne pomera, već
samo trup sa glavom.
II.
PRINCIP DUHOVNOG RAZVOJA
>Disciplina
>Respekt
>Samopouzdanje
>Samokontrola
>Koncentracija
>Kreativnost
>Kontrolisana agresivnost
>Inteligencija
Potpuno razumevanje karatea zahteva i zasniva se na duhovnom
razvoju, jer karate zahteva upoznavanje sebe kao kompletne ličnosti.
Prava takmičenja u karateu nisu zasnovana na osvajanju medalja i
pobedama na
turnirima, već pre svega treba pobediti samoga sebe, biti bolji
nego što si bio pre i na taj način pomerati svoje duhovne i fizičke potencijale
unapred.
Osnovni koncept treba da bude da se borimo da saznamo što više i
to da uvežbamo
(automatizujemo), da to bude deo nas, vodeći računa o permanentnom
skladu između tela i duha.
Takmičenja treba da budu samo testovi za sagledavanje dokle smo
došli i šta treba da popravimo.
Takmičenja treba da budu
zadovoljstvo za
sportistu, a ne traume ukoliko se ne osvoje medalje.
Većina takmičara, ukoliko doživi poraz na takmičenju, traži
opravdanje za svoje poraze u spoljašnjim faktorima (naročito ako
su na prethodnim turnirima bili uspešni), a nema spremnosti da sagleda prave
uzroke,
da taj trenutni poraz dobro analizira i pođe od sebe i sagleda
svoje propuste, temeljno kako se to ne bi ponovilo.
Većina problema se nalazi u samom čoveku koje on samo mora da
prevaziđe i pobedi snagom duha.
Koliko je značaj razvoja
duha u borilačkim
veštinama, ili pak razvoj borilačkog duha u pripremanju za velika
takmičenja
govori i saznanje da glavni cilj u pripremanju japanskih samuraja
glasi:
Cilj vežbanja samuraja,
japanskog ratnika, nikada nije bio
tehničko savršenstvo ili brzina.
Glavno oružje samuraja
spada u oblast
psihologije i to je sposobnost koncentracije, ovladanja osećanjima,
naročito osećanja straha od smrti.
Princip duhovnog razvoja se bazira na Ki-u.
Ki znači harmoniju ali i intuiciju, predosećaj.
Treba uspeti osloboditi se da bi se osetio napad protivnika.
Duh kad je prazan ili tačnije oslobođen egoizma, sujete omogućava
intuiciju.
To je što nalazimo u ZEN-u.
Ideja pobede blokira telo
dok harmonija između dva partnera dozvoljava predviđanje.
Potrebno je prevazeći vreme i prostor U IPPON KUMITE-u se nikad ne
povlači.
Sa telom i duhom ulazi se u napad na partnera.
To je jedino moguće predviđanjem.
Naime, ako je duh blokiran nekom idejom, telo se
zgrči, i suprotno, ako se telo zategne, duh gubi svoju mogućnost
za prilagođavanje.
Telo i duh su dakle nerazdvojni.
Apsolutna efikasnost i moć da se protivnik prozre ne stiče se lako
i brzo.
U karateu se ne može postići takav duh, ako se ne pređe preko
tela, niti se može savladati protivnik ako se ne savlada sopstveno ja.
Treba savladati samog sebe,
svoje telo i duh.
Najpre treba telo
savladati, oduzeti mu svaki
otpor. Za to je potrebno vrlo dugo i teško vežbanje.
Kada stvarno upoznamo sebe
i svoje osećaje (mržnju, bes, lenjost, nestrpljivost) izbegavajući
kako ću (sumnju), tražeći teškoće, prevazići sebe u naporu da pređemo granice,
tada lako
pobeđujemo svoje slabosti i protivnike.
Kroz napor ćemo stići do produbljenog
znanja o sebi, a zatim do sklada sa svetom i najzad do mira. U tom
miru ćemo osetiti protivnika i njegove namere. On će pokušati da naruši tu
harmoniju.
Od njegove odluke do
njegovog pokreta proćiće izvesno vreme. U tom intervalu, ma kako da je kratak,
mi ćemo delovati pre njega.
Samo ujedinjavanjem tela i duha postiže se optimalna efikasnost
ako je telo ograničeno duh nije.
Dekontrakcija tela mora da bude potpuna, treba ostati prirodan u
bilo kom položaju, što dovodi do pojačanja
snage i brzine svake
tehnike.
Naime, što se više stežemo,
tehnika ima manju jačinu i brzinu.
Dušan J. Dačić,
prof.majstor karatea 8. Dan
Nema komentara:
Objavi komentar